Nadovezi se ...

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar dusevni

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar dusevni mir, pokušaj srediti

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se na nase

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se na nase dragocene

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo koje

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo koje cemo

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo koje cemo graditi samo

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo koje cemo graditi samo ti i ja.

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću sa malim vrtom

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću sa malim vrtom i prelepim
_________________

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću sa malim vrtom i prelepom fontanom

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću sa malim vrtom i prelepom fontanom,u kojom
_________________

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću sa malim vrtom i prelepom fontanom,u kojoj ce mo uzivati zajedno

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj
ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti, pokušaj
naći dobar dusevni mir, pokušaj sredit svoje misli i skoncentrisati se
na
nase dragocene primarne obaveze koje su put za bolje sutra ,za neko
bolje dane. Gradićemo skupa bolji život,nase malo porodično gnijezdo
koje cemo graditi samo ti i ja. Kupićemo sebi kuću sa malim vrtom i prelepom fontanom,u kojoj ce mo uzivati zajedno samo
_________________