Poetski kaladont

Ziva sam, ko vi, al’ dusa jeci.
Tako se cesto ja secam sada baste, vratnica i vasih r e c i

....su samo rijeci
izgovorene u naletu huje
nisam tako htjela
ne stojim na putu tvojoj sreci

...tvojoj sreci
niko na put
ne moze stati
jer ono sto je
za te
ne moze se u z e t i
a ni dati

Uzeti il dati
na polju
il na livadi
na obalu snova
il na latici ruze
u spomenaru
ZAPISANO
ime tvoje

Zapisano je nekad mučne i teške,
A nekad lake i poletne...
Od prvih koraka
Balansiram njima,
Moja su stvarnost
I moja sudbina.

Miljenice i podmuklice,
Sretnice i ne s r e t n i c e ,
Uzbrdice i nizbrdice,
Ali su samo i jedino
Moje životne stepenice.

... sretnice su samo
majke
imaju
daju
i ne traze
samo majke ne brinu
sta ko KA Z E

Kaze da postoje dani bez mirisa
i igre leptira u kosi;
dani bez latica na usnama i telu;
dani glasova ledenih,
očiju pogleda p r a z n o g

...praznog ne postoji
ali pustos je mnogo praznija
i plucno
zaraznija
ona lomi i
s a v i j a

savija cvijeće pognuto na kiši
obasipa pupoljke mjesečinom
Ove studene noći
ona savija ruke i noge
počivajući glavu
na koljenima
sjedeći kao o t o k

...otok
morem obavijen
kao umorna ruza
sve ljepote svoje
drugima p r u z a

pruza u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput tâta,
da njegovu s a m o ć u dijeli.

...samocu ne dijelim
to suvo i oporo
parce hljeba
poznaje samo mene i
nikome ne t r e b a

Ne treba svedok će joj biti telo:
trema mišića i bol u k o s t i m a ...
da je nešto u srce uletelo
da nekog važnog ima u gostima...

U kostima se zavukla
kao u misiju rupu uvukla
sa sebre sve svukla
i tek u zoru UMUKLA

umukla zatim, da nikada vise
Ne prozbore reci ni nezne ni grube,
Jer tebi recena rec - sve druge brise!

Bezbrojni jauci prate tvoje s t o p e
Kad ti, ko bozanstvo strasno, sidjes k nama,
I bezbrojne strasti zaplamte ko slama,
I bezbrojna srca crnom krvlju lope...

...stope
ti razgovori
u tisini
odzvanjaju t i h o
u bliskoj samstini

Tiho, o tiho govori mi jesen

Tiho, o tiho govori mi jesen:

Š u š t a nj e m lišća i šapatom kiše.

Al zima srcu govori još tiše.

I kada sniježi, a spušta se tama,

U pahuljama tišina je sama

....sustanjem
govori mi svila
da ona koja mi
radost donosi
ovdje je
b i l a

Bila je moja duša ostaće da bude
Lagana ptica ove rodne grude,
Topla, lijepa, ko zorini puti.

Ovdje u kršu, gdje su drače tuge,
Iznad rijeka, zavičajnih vrela,
Oskudnih polja i ubogih sela,
Sviće g n i j e z d o od sunca i duge..

... gnijezdo od drace
kad majka nam spremi
mekse je od pogace
i ne trebaju melemi

...melemi tuzni ljekovi
njihova nemoc je poslovna
kad su moje rane
u pitanju
a za tobom cu poci
pa neka zivot mi prodje
u s k i t a nj u

U SKITANJU EVO, U TRENU , SVET JE OPET MRACAN,

A OKO VAS SVE SKLADNO SJA,

NO ZA VAS ZIVOT L A Z A N I ZRACAN,

NIKADA SVOJ NE BIH MENJAO JA !

... lazan
teska rijec moj
rode
nikom laz ne ide
od Prirode

...na lazan put podju
ljudi
od nevolje ili lijeka
ali samo m a l o njih se
cudi
za neke bolesti
ne postoji Apoteka

malo bi te nasla,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume s r e c u.

...srecu pratimo
njenim kodovima
i samo svratimo
tamo gdje bi trebali
uzivati u
p l o d o v i m a

plodovima ne pitas , niti ulazis u razvodnjena sjecanja ,
vec oslobadjas u meni slast postojanja ,
lijezes i moje tijelo castis svojom ljepotom ,
glasom zene ispunjavas otkucaje srce ,
lakocom dodira hvatas bjelinu mog stomaka ,
grlis kao prepelica i obuhvacas me zjenicom ,
da se ispod tvojih krila umirim i s n i v a m .