Nadovezi se ...

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim, sje'am se dana

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim, sje'am se dana kada smo

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se prvi put poljubili

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se prvi put poljubili,tragovi su

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi u porama

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim