Nadovezi se ...

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,o planovima

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,o planovima koji

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,o planovima koji su trebali

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem da ne mislim

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem da ne mislim o proslosti.

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom
_________________

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome __________

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom biću, koje vapi

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno

Bilo kuda krenuli, ne vraćati se u prošle
gradove življenja gdje smo bili srecni. Sada razmisljam kako dosegnutij
još malo za život u kome nema tuge,nema boli,..nema rata.Zato za uvijek
cu da budem pored moje omiljene, voljene,najdraze, bozanstvene,prelepe
i jedine.
Nocima nespavam jer me muce misli,sta da radim, gdje da idem, kako da
se
uklopim u sve zivotne price koje nekada zajedno sa voljenim bicem zelim
otici
tamo gde nikad smo bili srecni, otići daleko u neku egzotičnu uvalu.
Tamo daleko otićemo skriveni od pogleda, dok se jednom ne stvore nasi
snovi,
ljubićemo se dugo, dok zvezde s neba zasija. I poklonit cu ti svijet
prepun procvetalih kaktusa iz ljubavi i mirisnih dana i noci, toplote
sunca,
mirisa tvoga tela, poklonit ću ti sebe i zauvek biti tvoj do
kraja.Vetar ce mrsiti tvoju kosu,koja je mokra i mirišljava,mirisala na
pokosenu
travu i time me još više mamila i budilo stare osecaje iz proslosti.
Mislim na nju svake noci dolazi mi u snove,snovi su mi postali jos
drazi i nemam vise zelje da spavam ako te zamislim stihovi mi dolaze sami po sebi.
Vracam
se opet u proslost koja me osudila da patim, sjećam se dana kada smo se
prvi
put poljubili,tragovi su na mojoj košulji koja jos stoji neoprana i
mirisi na njen karmin jos su mi u porama na citavom mom tijelu.
Ne
znam kako da se oslobodim misli o našim poljupcima, o dodirima o nasem
mastanju,o
planovima koji su trebali biti ispunjeni i nemam snage da se pokrenem
da ne mislim o proslosti. Odlazim pod tuš da vatru rasplamsalu ugasim i zelju za tobom u svome tuznom zivotu.
Nemoj ti plakati i nervirati se, nego pokušaj pozitivno se odraziti